Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

BRUCKNER EX MACHINA

 

grad katedrala grad preko rijeke
otvara vrata svoje prazne ljuske
u crkvi je pucanje praskanje šapat
od jednog do drugog se bočnog oltara
rahitično križaju ruke mrtvaca
u sumrak u završnom ophodu tamjan
više ne lebdi u zraku lebde samo stupovi
svetišta. po pragovima šupljih
domova gore u brdima kapaju zvijezde
i kroz mrtvo granje šume tiho se žare
zajedno zalaz i najava milosti prodorne
i dokone. po pragovima praznog kolodvora
zvoni mesing tri do četiri vijeka nešto
se svira a onda se bedemu hrama u mraku
dodaju zvonik orgulje i zvona crvena i crna
i rogovi žestokih lovaca u noći
stresaju treštanjem paroške s jelena oni
kopaju puteve petama lovci ludi od vjere
u nastavak svijesti u izljeve smrti i vina
i ona se suluda objava ljubavi gradi
svuda pod svodovljem zemlje i zore
u stijene i stupove urasta oštro neumoljiva
poput božje milosti grmi u svitanje
valja niz timpane sreću niz litice gradove