Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

DUGA-1

 

Smijurija susreta
s radarom nad šumama, onim
koji hoće da se pozna iza obzora
kao da je globus tamo nov

Iz šume, iz radara
zadnja bolest svijesti nestaje –
daleko bačene zrake
odbijaju se samo od vlastitih leđa

Ostaju
visoke čelične stepenice do
gore, jalove
kao zemlja pod sprženim smrekama no

po njima uzlazi loza:
prilazeći izdaleka
na nebu nemilosrdno
nazire se grožđe

Taj grozd, ta zelena
jedina posuda vode
i šećera visi nad stepama

To sunce