Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

PRIJE KARTOGRAFIJE

Dvostruke živice nikad nismo pitali
niti smo tražili prozore kroz ograde
ali krajem ljeta same se razotkrile
kuće gdje su sjenila žutila crvenila

U hodnicima popločanim slovenskom keramikom
miriše na krumpir i tuđe rane ručkove
Kod drugih su ljudi stubišta praznija
i predvorja odzvanjaju slatkim zujem hladnjaka

Na stolu punom štofova i kutijica s gumbima
ležale su haljine besmrtnih susjeda
Iznad naših obrva kazetirani stropovi
i prozori u voćnjake produbljene rujnom

Sada treba mijesiti gaziti i toptati
oko tuđih prozora matičnjak i metvicu
u podnevnom trudu da se opet rastvore
slučajno u praskozorje otvoreni prostori