Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

KOSCI

Bili su:
rijeka nasip stadion
propala plavetna bolnica trava
prije svega a tko ju je kosio?
Stoljeće prošlo pokosilo sve.
Pljeva je ostala
nošena kružno od Južnog
do Sjevernog križa u glavama po stranama
svetoga svijeta
od plastičnog mora do gorja od smeća.
Na povratku:
bezglasno siktanje kosa
paluca u mraku.
Trojica iz desetog sela
izašla nad brijeg. Slušano s nasipa
zadnji tihi ah planeta:
želi su polako, bez mesa u licu
Alnilam Alnitak Mintaka trojica
blještavoplavih i pjesma
drhtava kao kroz žicu
dalekovoda:
kose u posljednjim narodnim nošnjama
lipanjski vjetar im klepeće mošnjama
sve vam je to samo povratak ciklusa
i košnja i krave u krošnjama