Kafkin nož | Dorta Jagić

CLARA SWAIN

Clara, ona je Jasna
i ona je Swan, labud
krila zavijenih u krvave gaze, s mirisom na
jod i kloroform.
Clara,
prva liječnica i indijska misionarka,
željela je voljeti sve i zauvijek
a tko se to usuđuje
voljeti, vidati rane zauvijek?
Ovaj je svijet dao samo nekoliko komadića
ljudi za tanjur Ljubavi.
Clara ulazi u Indiju na slonu
zvanom Methodist Woman’s Foreign Missionary
Society
liječiti i poučavati medicini mlade Indijke.
Uzani zidovi raskošnih, otmjenih ženskih odaja
prepunih
šapata, drhtaja, plijesni i bacila, tamnih bolesti
šire se i ozdravljuju
pod njezinim gromovnim
molitvama, iglama i zahvatima.
Za sve bolesne dame iz Zenana
malo je vremena, pod crvenim vjetrom
osipaju se tijela, ali ozdravljeni se snovi
dižu poput helijevih balona u nebo
i nasmijani zubi poput kristalnih čaša
na svadbi razbijaju u zanosu vjere
njihove nadgrobne ploče.
Lako kao tortu, Clara je izgradila
prvu bolnicu za žene i djecu u Indiji,
Clara Swain Hospital.
Vjerojatno je
dodirivala suze bolesnih
kao da Bog dodiruje vršcima prstiju,
suze bi im se zabibale u smijeh
kao što se neka dobra vječnost
počela bibati u krevetima,
kao topli Indijski ocean
pod plahtama.