Kafkin nož | Dorta Jagić

NELLIE BLY

 

počelo je tako da je
bijesno zaškiljila i
precizno ispalila tanad riječi u
muški zamak novina Pittsburgh Dispatch
utvrda joj je pala u obod šeširića
kao papirić za golublji izmet
zatim
prerušena u neku bezimenu uličnu Ofeliju nakon
deset dana u umobolnici izvještava za New York
World
o tretmanima i zimovanju u paklu
poslije nje uvjeti se u bolnicama mijenjaju
zatim
kao zastava, jedro odvažnosti
sama na put oko svijeta
zagrljaj s planetom dug 72 dana.
sve je poslije zapisala, na putu je
susrela čak
glavom i bradom Julesa Verna.

Ne zovite me kako je zapisano, Elisabeth
ja sam drska Nellie
i ja gledam i grlim
zemlju u ludnicama, redakcijama, tvornicama
ubožnicama, kotlovnicama.
pustite me i na mjesec
da ga okrenem na tu mračnu stranu
ako treba
i u Božja usta u trenu Velikoga praska,
želim umrijeti od čuda
a ne od upale pluća u St. Mark’s Hospital
koja me, položenu na leđa, ubila.
nisam željela tinjajući izgorjeti,
trebala sam se do sudnjeg dana
brinuti za njujoršku siročad u crkvi na Manhattanu
i smišljati patente.

svi su govorili luda Nellie
zašto je već
u tridesetima napustila novine
i u golemoj vjenčanici sjela na stol
industrijalca milijunaša iz doba krede
da bi pijuckala polako i nakon njegove smrti
taj stari konjak muškarca.
na samrtnoj postelji
navečer bi pogledala u vjetar, nebo,
rijetke knjige
odakle nam danas zašušte riječi pjesnikinje Carson
ljepota muža
The Beauty Of The Husband,
neobičan muž kao naljepša krošnja
glinenog stabla svijeta.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.