Kafkin nož | Dorta Jagić

PRVO LICE MNOŽINE

djevojka s licem vječito zaglavljenim
iza knjige upisuje u kosti papira:

još sam mlada, ljubav prema večernjoj samoći,
tuga, zrcalo i četka, nije to ništa.
samo prolazna noćna hipnoza, buka kostiju
zmijinih nogu
koje ne postoje, a koja me ipak mami da odem,
da okrutno padnem na vlastiti krevet kao
pod kotače jurećega auta ili
kao pod smrtonosne valove iza daha Silvie Plath.
Zatvoriti se u kuću kao Rosemary Tonks, ili čak
leći i ne ustati više nikad!

Ali nije to ništa, samo opojna jednina.

kad se ipak sjurim na sanjkama kroz svih sedam
padeža
u ponor obložen trbušastim budističkim
ogledalima
čije tupilo, čiju prazninu mrzim
krenu poznate naricaljke promatrača
o ženi pustinjaku među bolesnim zidovima kuće
kao glasanje slomljenih štapova starice
nalik cvokotavom zubalu goleme Garbo koja se
jedva gega
kao ona rečenica “pustite me svi na miru!”
bubnjanje štapa sa srebrnom drškom žene
koje će se za nekoliko desetljeća i dalje
odazivati na mladenačko ime, nešto između Alma,
Irena, Vesna, Ivana, Zrinka, Jana,
one starice umrle same u nekoj
musavoj kadi usred pustinje Gospića, Knina
pustinje Arizone i Pašmana
vidi, vidi
gola žena u ledenoj kadi, ledena kada je u njoj
i pusti krajolici u dingo psima

na ormaru nastaje fotografija koju treba poderati
na križanju s deset pokvarenih semafora
leže u kadi prestare ljepotice zadavljene zelenom
pupkovinom svojih nerođenih djevojčica

I nikom ništa, osim ta jednina.

kada leden vjetar zapuše nedjeljom
ponekad te čudne starice s duguljastim licem
jednine
sretnem na ulici, na tržnici, kako hramaju u
martensicama
njihove mlade zelene oči i obrazi krvare kapilarno i
sijeda kosa otpada u pramenovima na pločnik
od otrovne kiseline iz usta pogrešnog grada
kao simptom sudbine zašlih u dubok zdenac bez
prozorčića
bunar bez balkona i vidikovaca
bunar izdubljen u plamenoj crnoj zemlji
ispod marijanske brazde
napunjen nepomičnim izbušenim tijelima
usamljenih starica,
koja su možda čeznule do krvi zagristi u dvojnost,
u raspon, u plus križa,
u glineni odljev ljubavi. Zavući se ljubavi u duplju,
u toplu arteriju
i protuotrovati svoju rijetku anemičnu krv
što kola godinama u umjetnom soku iz srca prvog
bika jednine,
iako u njihovoj knjizi piše:
ali nije, ali nisu
ali nije