Kafkin nož | Dorta Jagić

ŽENA IZ AUTOBUSA

Nikada ništa, ta žena nije imala ni auto ni avion ni
Zenona.
Ništa brzo, ništa novo, pa su je Brzi i Centralni
ogovarali.
Jedna je visoka žena godinama gubila neku
neobičnu nevinost na autobusnim
i tramvajskim stanicama.
Sa svoje je periferije starjela i blijedila brzo kao
poništene zetovske karte.
Busevi inače rijetko idu. Dugo voze. Kasne.
Ulazila je i izlazila iz raznih autobusa;
još od osnovne škole gubila spore sate na bezdušni
autobusni život,
pa je u zrelim godinama duž njezinih leđa polako
počelo teći ljepilo za kornjače.
Samotne čančare bez prebijene i bez druga.
Šutljive i zle.
Jednoj se ženi usred bijela dana zalijepila kornjača
za leđa, crna, oštra i
odana kao kamenica. Kliznula je iz nečijih
izgriženih ženskih usta.
Visoka je žena u strahu spustila vrećice na pločnik,
malko je usporila.
Susjedi su šaputali iza nje
evo Okoštavanje.