Kafkin nož | Dorta Jagić

VJERA SJEVERA

Sa zvijezda i debelog svjetionika truni se
led. Ima oštar okus po stvoriteljevoj prašini.
U drvenoj kolibi
sjedi stara tišina u kožuhu i puši.
Čovjek lijepi šibice i svako je malo pogleda u oči.
Na Vyaceslavovu stolu razbacane su trice,
Atlas oblaka,
kompas i požutio članak o Gagarinu.

Vyacheslav,
Vyacheslav Korotki
prati brzinu vjetra
sjedeći u čamcu
koji je napravio vlastitim rukama
prepunim žumanjaka
sunca koje se nikada nije razvilo na Arktiku.

U zoru raširi svoje kobaltno plave oči
koje mjere studen kao
silu noći. Liže noževe
kao daleke obrve svoje žene.
On je sjever koji
je povjerovao da je čovjek.