Kafkin nož | Dorta Jagić

LILIAS TROTTER

Lilas, Lilias, dok se smijala
čak je i korijenje njezinih zubi mijenjalo sedam
boja
a purpurno srce
tjeralo ju je da
šeće bosa perivojima i da promatra
da sve što postoji promatra u spektru.
kad je naučila, osim slobode ruke,
zakone linija, boja i oblika
i povlačiti zlatne rezove po zapešću platna
u Veneciji se susrela s velikim slikarom
Johnom Ruskinom
pijan od prepoznavanja njena genija
jednoga je dana
uzeo svoj najbolji kist i
pružio joj ga nad imenom, Lilias
ti si dugokosi vitez slike
princeza linija i boja svoga vremena.
ipak nemirna
ipak gladna i dalje je
šetala gologlava alejama i perivojima
i napokon naišla na bezbojnu trnovu krunu,
vječnu kacigu spasenja
pa je sjela, pa se smirila.
pod Isusovom se krunom prvi put počešljala
do izboja njegove krvi i
ugledala sedamdeset novih boja u listu akacije
deset novih geometrijskih oblika u mrvi kruha
i prvi put, kurve, beskućnike i sirotinju.
noću je grozničavo upinjala oko spasa prostitutki
kod Victoria station
i četrdeset godina svakoga dana pisala dnevnike o
ljubavi
a Ruskin je ostao negdje u kavani.
ostao je nadati se, taj
portretist dokon i lijep kao kralj Kir,
da njegova kraljica boja nije zauvijek
tog oblačnog dana
otišla u afrički žir nemira
u opojni vir mira
spašavati nespašene,
poučavati nepismene žene
u Alžir.