Kafkin nož | Dorta Jagić

ZAMJENA IZA OŠTROG RUBA SVIJETA

Bila je to neka krhka
eterična trgovina, zamjena materije za ljubav
koja nije s ovoga svijeta, zaokret magnetnih
kazaljki milosti za tebe i mene.
Da, neko uzimanje i davanje točno na fleki neba
iznad
ponoćnoga vlaka iz Graza za Bad Ischl.
Skolastici bi rekli
anđeoski nevidljivi dogovori na vrhu igle, iza oštrog
ruba
debele zemaljske kugle, iza Occamove britve,
s odlomljenog kraja svijeta.

Dok sam spavala u mraku kupea
iz novčanika od zmijske kože poletjeli su,
noćnim tračnicama rasuli se
komadići mog sleđenog novca
i svakojaki dosadni hrvatski dokumenti.
Nije to bila krađa ili gubljenje
kako se službeno zapisuje, ne,
bilo je to moje svlačenje kože ove zemlje
i ovog tankog svijeta
na čijoj površini
opet nemam ništa korisnoga,
ni broj ni novac ni ime.

Iako poslije u Grazu raskovana i bezimena
opet nemam ništa svijetu korisnoga,
dobila sam pokornost, gipkost materije:
odjednom pokretnije ulice centra koje najavljuju
tvoje korake, i nad glavom nebo koje te ispaljuje
k meni kao strijelu od mesa.
Oslobođeno, moje se srce zavrtjelo,
moje srce zvrk, srce otkočena Rubikova kocka
koja stvara pojas moćne slutnje, istine
da više nigdje u mome džepu
nema ničeg teškog i kopnenog
ničeg za dokazati na šalteru, za kupiti
za prodati, trgovati.
Samo voljeti.
Nakon noćnog vlaka
ja sam očišćena.