Kafkin nož | Dorta Jagić

PORTRET PUTNIKA PJEŠAKA

Čupavi matematičar Mathiass,
pješak iz Amsterdama do Atene s Biblijom
prošloga je ljeta prolazio kroz razbijeno grlo
Zagreba.
Nitko to ne zna.
Njegove su cipele drobile krhotine našeg
kornjačina oklopa,
pjevale budnicu koži zašivenoj za kauče:

Putovanja, bjegovi!
O duljine i širine, ekvatori, paralele! Stari kovčezi i
mortadele.
passim, amo-tamo… u jednim starim cipelama.

O georame, o luke, galioni, brazde, rigoli i delte,
lagune, mogile,
estuariji, fjordovi, damari, nautiliti, vodotoci, rijeke
i planine,
dardanele i mistrali, dine, zvijezde i kometi,
pasati, mofete i gradske vinjete.

Jednoga sam ga dana pratila.
Dok hoda, kosa mu gori kao olimpijska baklja,
oko mu je zelena zraka, na licu su mu efemeride,
korone
zalazak sunca, vjetar i čvorovi.
Njegove noge su postale mnogi
hektopaskali, gromače i
išibani borovi.

Nitko ne zna, tek pokoji pješak i gušter
da je prošloga ljeta kroz Zagreb prošao Mathiass
Veliki,
mali prorok i propovjednik,
svjetleći kamenčić iz Amsterdama.
Pješak do Alepha Atene,
do kraja svijeta.