Kafkin nož | Dorta Jagić

ISABELLA BIRD

 

Djevojčica Bird, sitna i boležljiva ptičica,
letjela je s nesanicom, bolovima u leđima i glavi.
Na preporuku kućnoga liječnika
odapela se kao tvrd kamenčić
iz praćke doma u ljekovite zemaljske širine.
S Havaja je počela duga putanja putovanja,
uspinjanja i silaženja,
Manua Kea, Manua Loa.
Odmalena
cesta je ozdravljuje jednako kao i
užas napuštene djevojačke haljine,
od malena
u hlačama želi gledati neviđeno i kako
nakošene oči u smijehu ispadaju s istočnjačkih lica
kao ukrasne ribe u vodu
i kako se kotrlja na nju cijeli taj Rocky Mountains,
njegovo crveno kamenje
sa srca onog neodoljivog desperadosa,
jednookog Jima Nugenta, pjesnika i nasilnika.
Nikada muža.
Zagrlila ga je, napisala svoj najveći hit
A Lady’s Life in the Rocky Mountains
i otišla.

Nepopustljiva,
iako je jahala danima jahala kroz mećavu
stisnutih, smrzlih očiju
i šest mjeseci cvokotala u kolibici zatrpanoj
snijegom
njezina kosa ne miruje, čezne još straniji vjetar.
Češalj joj je pao na Japan, Kinu, Vijetnam,
Koreju, Singapur…
Crtala je i zapisivala sve,
svih sedamsto
sedamdeset i sedam
prošlosti svake pahulje i datulje.
Postala je prva žena Fellow of the Royal
Geographical Society.
Sama u svakoj znatiželji,
u kuhinji je nije mogao zadržati nijedan
topli pljusak udvaranja, a umjesto svijeća i
stolnjaka
prostirala je karte, fotografije, prirodoslovne
knjige.
U dvorišnome vrtu najdraže sestre samo bi kratko
ostajala,
srca sposobna samo za dijamant, za jedan
dubok ljudski odnos.
Udala se tek kad je sestru pokosio tifus.
No, umro je uskoro i doktor Bishop,
muž lijep i kratkovijek kao vodencvijet.
Bilo je to da su se živi morali brzo ukloniti
pogledu te ptice u neku novu daljinu
u obliku Križa. Iako u godinama,
Izabella je učila medicinu i postala misionarka.
Na glavu je stavila košaru u kojoj su na suncu
kunjali
Indija, Iran, Kurdistan i Turska
i krenula u pustolovine s pištoljem i zavojima.
Ipak, i kad se, onako sitna,
u Maroku penjala ljestvama na crnog pastuha,
sultanov poklon,
razmišljala je o sestri.
Sestra kao ruka dok se penje.
Sestra kao iznenadni miris šećera u prahu
koji nosi vjetar.
Sestrin je vrat bio dimnjak, kosa dom,
a duša kamin.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.