Kafkin nož | Dorta Jagić

LOUISE BOYD

od izlaska do zalaska sunca
u divljoj dječjoj igri
ponekad oštro zapaluca
debeljuškasti jezik smrti.
no ne vide ga ni mala Louise
ni zatrčani konji, šume, planine, jer su sve to djeca.
u biografiji je netko zabilježio kako su
njezina braća,
ujedno jedini šumski prijatelji iz djetinjstva
dva tijelca krhka kao gazivode,
oba brzo umrla od slabosti srca.
ostala je
jedinica s čeličnim srcem
za roditeljsku utjehu,
a poslije krilata i hrabra utjeha sama sebi.
ta pionirka letačica do krajnje točke,
do spoja aviona nje u avionu njemu
(Sjeverni pol je njezin spol)
ona najviša točka života
kao crn i težak biljeg svega prvog na tjemenu.
istina,
u ledu je tražila sudruga, unaprijed nestalog,
krenula je i službena potraga.
tražila ga kao neke djevice neviđenog muža
tražila ga po ledenim gudurama
nikad poljubljenog, nikad ugrijanog
uzalud je tražila smrzlog Amundsena
nestalog u padu na dno Barentsovog mora.
no našla je,
tek nijemi Grenland
čije su gole rane i ravni dobile
ime po njoj.