Ništa za pisati kući o | Enver Krivac

IZVRSNI POLIGON

Jedne noći iz mog penisa počela je izlaziti crna gusta tekućina. Otkriće je bilo neopisivo uznemirujuće. Pomislio sam – gotov sam, ovo je sve samo ne nešto što će se samo izliječiti, no kad sam liznuo tvar shvatio sam da se radi o čokoladi. Drugo jutro nazvao sam doktoricu. Pitala me kakve vrste je čokolada. Mliječna, čini mi se, odgovorio sam. Nemate se čega bojati, rekla je, sve dok nije čokolada s lješnjacima.

Sljedeća tri tjedna proveo sam po ambulantama, laboratorijima i bolnicama. Čokolada je dolazila u nekoliko okusa – mliječna, noisette, butterscotch, sa različitim postocima kakaa, ponekad i bijela, no to je bilo rijetko. Ustanovivši nikakvu štetu, medicinska zajednica ostavila me na miru nakon dvije opsežne studije i jednog edukativnog filma za Zdravlje TV. Nešto duže trajali su kontakti s proizvođačima. Lindt i Scharffen Berger su beskonačno analizirali moj iscjedak, a zanimanje su pokazali i ljudi iz Hersheyja, no odbio sam putovati u Ameriku, zbog rata. Čak i za čovjeka kojem se čokolada cijedi iz kurca, rat je najveći strah.

Moja nova sposobnost postala je radost tek kad sam naučio kontrolirati istjecanje. Kad bi se napio pokazivao bih supermoć po birtijama i nisu me mogli nadmašiti svojim trikovima s kartama, letećim vrećicama čaja ili otvaranjem boca zubima. Prijatelj mi je savjetovao da je moj novi dar izvrsni poligon za pokretanje seksualnog života s mrtve točke i uskoro su lokalne znatiželjnice odlazile iz mog stana zamusane tamnim slatkim mrljama. Vijest se proširila i pred vratima se stvorio red koji se protezao čitavim stubištem, van do semafora. Sljedeći mjesec prestao sam odlaziti na posao.

Pretvorio si se u čokoladnu mušku kurvu, rekao je onaj isti prijatelj jednog subotnjeg poslijepopodneva na subotnjoj poslijepopodnevnoj kavi, nisi više onaj stari ti. Proglasio sam ga ljubomornim, nastala je svađa, jebi se, jebi se ti, jebi se ti i tvoj Charlie i tvornica čokolade te jebala i to je bio posljednji dan našeg prijateljstva. Shvatio sam ga tek kad je neobjašnjivom ironijom njegov penis počeo izlučivati čisti med, med koji je dolazio u nekoliko okusa – bagremov, kaduljin, kestenov, livadni, ponekad i tamni šumski medun, no to je bilo rijetko. Ispred vrata medenog uredio se red, a ja sam postao jučerašnja novina, chocolat passé, bez lokalnih znatiželjnica i posla, sam u umrljanim plahtama i donjem rublju na mrlje.