Ništa za pisati kući o | Enver Krivac

SVETI HARD

Tužio sam Katoličku crkvu zbog buke. To nije bila brzopleta odluka. Predugo sam im tolerirao uznemiravanje u naseljenom mjestu, u neka čudna misna vremena, ili prerano ili bilokad, naizmjence različitim snimkama zvona sa svetog hard diska jer bila je to moderna crkva, bez mjeda i cimbala, s mp3 zvonima i zvučnicima mjesto tornja i koludrice na špagi. Cijeli svijet je bio protiv mene, ali ja nisam od jučer. Meni nitko ne staje na put kad sam odlučan. Na dan kad sam se rodio kokoši leghornice i talijanke letjele su po zraku kao ptice, duže nego što su za to snijete, bile su dvije pomrčine sunca u isto prijepodne i susnježica se spustila usred košnje, molim lijepo.

Posjeli su me na stolicu pod zakletvom, a ja sam im rekao da običajna svetost nije i ne može biti izlika za buku u naseljenom mjestu. Uglavnom, parnica se rastegla, parnice su trakavi crvi po prirodi i s obzirom da je ova zemlja slanija od drugih nije neko iznenađenje da sam izgubio. Onda sam odselio. Vidio svijeta, ljudi. Upoznao Boga osobno. Rodio mi je šaku djece u sobi iznad knjižare. Neka su i preživjela.