Predmeti | Marko Pogačar
GODINA ČAJA
Uzimao sam i davao kao da podsjećam
na nekog drugog. magnet je moja zadana kovina.
oboje uvijek privlačimo, ali on ima više smisla
za izbor, nešto jednostavno ne prihvaća. ja nisam
toliko postojan. more se uvuklo u oblak
i sad me zasipa. grana se povija,
kao da na njoj pjevaju ptice. ali nitko ne pjeva.
ako bi se na cesti pojavilo sunce
vidjela bi se puna duga, i asfalt bi pario. iz pare se
svaki put nešto rodi. magnet ono što jednom
prihvati zadrži zauvijek. magnet je naprava za
definiranje ljubavi, iako je ponekad pokvaren. ljubav
ga slijedi. u najboljem slučaju, ako bi se sunce diglo
visoko, ako bi uzmakla magla, bacali bismo sjene.
ovako vozim spuštenih prozora i moje mesnate
uši pate. više te ne čujem. vidim majstora koji zakiva
čavle. vidim mačka koji se premeće. vidim Vladimira
kako se uspinje stubama i viknem mu: Vladimire!
on se okrene, ali me ne prepozna. naše brzine su
usklađene samo rotacijom svijeta. inače ja sam brži.
oslanjam se na slabu tehniku i slabu taktiku a
ipak ostavljam tragove. kada pronađem nekog čija
je brzina slična mojoj dat ću mu ime. visoko iznad
puzi avion. ne čujem ga i ne vidim, ali su dokazi potpuno
jasni. odozgo duga izgleda kao olovo. pluta u svom tom
nepredvidivom presjeku, bez težine, a tone. tradicija
kaže: ispod nje valja proći! tradicija kaže tada si oženjen
i tvoja žena je tamna, jer vi ste cigani. kiša je
spuštena, cvijeće je krvavo, i usta životinja rastvorena.
kroz prozor ulazi muha. tiho je. glazba se opire prostoru,
i on je slijedi. u klinču, polako, curi kroz moje otvore.
svaki put kada vozim sjetim se svoje brzine. tako
nije trčao nitko. kako sam jednom stigao u susjedno
selo prije automobila. kiša je pljuštala. putovi bili
blatni. nekoliko sam puta pao, bio sam smeđ, ali sretan.
nikada više nisam trčao, jer sam htio da me takvoga pamte.
mislio sam o ljudima. neistina je da u mojim pjesmama
nema ljudi. ondje je Vladimir. ja sam mu tada viknuo Ime
i on se uspeo, prema sjevernom nebu. podne je. naše sjene
su za nama, ili nam prethode. brzina se smanjuje. sve su
životinje nekamo iščezle. smrt je tradicija; treba je sapeti,
i pustiti je da istrune. treba biti poput magneta. ljubav je
proces strogosti. izbor izgona. cijele sam godine samo kuhao.
cijele sam godine samo kuhao čaj.
Sadržaj
PREPOZNAVANJE PREDMETAPredmeti
Kupole
Prije predmeta
Ris, guarovo mlado mlado
Predmet (izgubljen, u svom preteškom tekstu)
Stol (kakvim ga vidim u 5.15, pravom času za gledanje)
Poslije predmeta
Stol (kakav zaista jest)
Predmet (ispravno odgođen, kao jezik ili kubistička slika)
Povjerenje u predmet
Sve što spomeneš moraš pojesti
Paljenje podruma
O bespredmetnom
Posljednji dani
Figure
Jednom je netko rekao
Preko predmeta
Boxers love eighties music
JEZERO
1. Ja sam jezero, izlazim
2. Staza oko mog oka je okov
3. Ovdje sam. pristajem na svoje mjesto
4. Što jezero može reći o jezeru?
5. Dosada. kao kad odnekud beskrajno
6. Ja sam jezero, ali što je to?
7. Progutalo sam seosku crkvu i svršilo
8. Ne budi gusta i gorka. svako toliko ližem
9. Gusti se ekran spušta na moju kosu, sve tupi
10. Odvedi me. ja sam jedino sigurno ovdje.
11. Čitalo sam knjigu francuskog pjesnika
12. Golemo sam i nepravilno
13. Strah je minorni anđeo
14. Sve oko jezera
15. Ja sam prljavo, bezbožno jezero
KAKO JE GRIJEŠIO KANT
Kako je griješio Kant
Obrve
Što je to obod?
Čuđenje, opće mjesto
Tehnika pjesme
U dugom odlaženju
Realizam
Dok, sasvim dosadan, čita
Koštice
Rupo
Prijelazni glagoli
Još jedna lekcija o pjesmi, Mojci i dugom kajanju
Praksa
Moj jezik je tamna
1st amendment
Miris zemlje
Netrpeljivost
Mjesto
Godina čaja
Impresum