Mehanika peluda | Martina Vidaić
ČISTAČICA:
Trojicu sam rodila prije trideset godina,
a još uvijek sam trudna
Trljam trljam trljam njihov obraz,
i polako se ispirem
Kad kažem sjesti, ne očekujem čaj
Kad kažem leći, ne očekujem lepezu
Željela bih da mogu progutati metlu,
imati – ne kičmu, „č“ mi se
zabija u mozak sve do čela,
– nego leđa, da „leći“ bude čin
ravan i tvrd i konačniji od smrti,
i da ja
baš poput neke kraljice
beskonačno očekujem
Ali nokti indijske djece grebu me
iz etikete: što smo to rodile,
mi savijene?
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum
