Mehanika peluda | Martina Vidaić

POSJETITELJICA DUĆANA RABLJENE ROBE:

 

U prostore pune vune
jezivo je zagristi

Džemper-žuč do džempera-noć,
džemper-bog do džempera-krv,

džemper-mlijeko u mučnim količinama,
redovi hlača hladno lišenih cilja

Može li mi netko reći što su učinili s tijelima?

Mehaničke ruke prebiru, prebiru, traže,
traže da im se objasni od koga dolaze

Iskopala sam brecht-košulju koja kaže:
zločin je govoriti o cvijeću kraj toliko boli

Neosjetljiva sam, osjećam to u džepovima,
šakama to mrvim u sitno,

i stereotip blagajnice strese se
od dodira onog što kažu kovanice,
no pogled joj, prazan, ostaje uperen ravno u raj

Reci mi, što su učinili s tijelima?

Uskoro,
kad udari drvo o drvo i ostanem zatvorena,
bit ću kod kuće
(Što, što su učinili?)

Iz mraka konzilij biljaka šaptat će:
diši, diši, diši