Mehanika peluda | Martina Vidaić
DJEVOJKA KOJA TRAŽI PROBLEME, ILI POSAO:
Čekiću, uzmi mi čavle
da se ne usudim napraviti kućicu za ptice,
da praveći je
ne podsjećam na sebe:
strepim da smo preslabi, i krug je sve manji,
i uvijek me pomalo veseli strogost zime
Kućo, pojedi pelud,
imat ćeš engleskije pregrade,
nećeš razlikovati ujaka od strica
Meni je potrebno da zemlja napokon kaže
sve što ima reći,
da krhkije postanu konstrukcije
Moja me zabrinuta rodbina zavarava
vrapcima od papira i plastike,
malim strojevima koji oprašuju,
poliranim cvijećem,
ali ja znam da je negdje pod tim kičem
smrtonosni život zakopan
Kućo, pojedi pelud, pojedi ptice,
želim jednog jutra otvoriti prozor i vidjeti
kakva sam uistinu
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum
