Mehanika peluda | Martina Vidaić

KROATISTICA NA SPOJU:

Jutro, kafić je još trijezan, a on dolazi
s novom jetrom

Jednom je u birtiji moj djed vikao:
žigerica nazad! Jasno je,
ja bih najradije zamijenila jezik,
no mučim
jer mi je mučno

Mislim da sam pojela nešto pokvareno
kad sam prije sna
lizanjem čistila prste
(crne su bile vijesti u novinama),

a smiješno je
kako sam cijelo vrijeme pazila
da ne pojedem još kojeg sićušnog djeda
Oni mi se uvijek motaju po ustima,
bolni kao kockice leda,
tako da s vremena na vrijeme
moram pokojeg ispljunuti
samo da nešto kažem, kao:

ja sam unuka djeda zidara,
ako postoji taj zid među nama,
može se reći da znam s ciglama

Jutro, čisto, lišeno
grozne potrebe da se govori,
a on dolazi s jetrom na kosi
Jezik mi je olovan i ne znam reći
jesam li ga već pokosila,
ili on jednostavno tako
češlja kosu