Mehanika peluda | Martina Vidaić

ŽENA I ŽENA

 

Biti zaljubljena u život – to je:
gledati u leđa djeteta koje iznajmljuje kajake:

perje ptica s kupaćeg kostima
počiva mi na bradavicama,
i moja sestra sjedi pored
Glave su nam pune sladoleda,
hladno-meke,
ona kaže: nema ništa ljudskije
od savijenih leđa

Podne, dijete će zamijeniti žena

Premda davno objašnjeno, more
goreći uznemiruje, kao eterična svijeća
Sunce podsjeća tijelo da stoji

Potom
toplina slabi, ženu zamjenjuje starac
a turisti se vraćaju,
izvlače na pijesak čamce
u čijim se šupljinama oblači

Mi ćemo se, u pravi čas, otisnuti
Mirne na olujnom vjetru
slušat ćemo kako se na obali
mrak puni paničnim cvrkutom

Sestra će pitati: što ako sutra
dijete ne dođe?