Mehanika peluda | Martina Vidaić

PET KRVAVIH MAKOVA

I. Privremena žena

Biti zaljubljena – to je:
imati proljeće na tjemenu,
bijele cvjetove kože, kišu kose,
meso koje postaje ljeto,

no u potiljku disciplinu,
kao pogled vojnika u nizu iza,
težak čvor na omči koja usmjerava korake:
dva naprijed, dva desno, stani pred njega,

gledaj
u smjeru strelice iz kuta njegova oka
Ako je tužan, pomislit ćeš:
moram li biti tuga, blagoslovljena
među katastrofama?

II. Nepravilno obješena žena

Biti tajno zaljubljena – to je:
objesiti cipele o stablo u prosincu:

kosti stopala, iskrene kao gole grane,
objavile su strašnu krošnju,

trup, ukočen i krupniji s godinama,
glava rascijepljena u korijenje,
u bijes ušutkan prahom u prahu
dok traži dublje značenje,

život u lavi, srži želuca
Ali prve pahulje prekrivaju potplate,
i tijelo ne može dostići misao

III. Čvrsta žena

Biti neuzvraćeno zaljubljena – to je:
ležati gola na ogledalu,
gledati sebe u stvarnoj veličini,
preblizu da bih se vidjela,
preblizu da ne bih vidjela
ožiljke, žile, život i strah
San neće da oslobodi tijelo
od takozvane istine,
tako je hladna,

a kad je hoću utopliti,
s jezika pada leptir od magle
Gle, ležim na plafonu, odlijepit ću se
Posežem za krilima, shvaćam:
leptiri se osvećuju
prstima koji ih gnječe
nepodnošljivom nježnošću praha

IV. Žena koja se jede

Biti neželjeno zaljubljena – to je:
gledati lijepe cipele u izlogu,
reći u sebi takve je nosila audrey hepburn,
nastojeći ne misliti na belgiju
u drugom svjetskom ratu

Bila je tako gladna da je jela korijenje,
kao što ga kažu jedu po parkovima
u sjevernoj koreji Misao je
nezaustavljiva: je li zaista u toj zemlji
život nalik na reality show,
recimo trumanov show?
Znaš li, pita zla misao, da komičari obično
boluju od depresije?
Crne cipele prolijeću kroz zjenice
kao prtljažnik pogrebnog auta:

jezik ostavlja trajne posljedice

V. Sretna žena

Biti nesretno zaljubljena – to je:
pripremiti piknik za pop-zvijezdu
u podnožju planine,
na pitomom zelenom proplanku bez zvijeri,

u crvenoj haljini da bude jasno
što želim reći,
s crvenom ogrlicom da se glava
u svakom trenu može odvojiti od tijela

Iznijela sam na sunce sir, sok i bič,
to što on voli,
pa čekam da se pokvari

U teoriji može doći,
u teoriji postoji vrh
Grad je nečujan, vlaga opipljiva,
sloboda plitka,
ali apsolutna