Mehanika peluda | Martina Vidaić
PROSJAK KOJI NALIKUJE CRNOM MAČKU:
Svaka riječ koju sam joj uputio
napravila je grad malo većim i opasnijim
Žena s kuferom pred kioskom
u kojem su kokoši mrtve pod ajvarom
pogledala je u mrak između tijela i hotela
i farovi su učinili njene oči
očima zatečene zvijeri,
iz kojih je nešto hladno i tvrdo
brzo bučno palo na dlan:
hoće li mi biti dovoljne dvije kovanice?
Volim ravnodušnost ljudi,
jer volim kad je istina blizu
U kiosku kuharu nedostaje mesa
pa odsijeca od svog trbuha i baca na grill,
a novčanik u njenim rukama odjednom se
rastvara prema meni,
crn od ušteđene krvi kao srce
koje mesar podvaljuje starcu,
ali ja nisam ni slijep ni zaboravan:
to što zovemo ljubav često je
samo način da preživimo
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum