Mehanika peluda | Martina Vidaić

IZLETNICA U BOLNO MJESTO:

Sad kad ne bi trebalo mirisati ništa osim zemlje
i zima već čeka u termosici u ruksaku,
čemu ovi šafrani, zakašnjeli i krive boje,
kao novčanice valute koja više ne vrijedi

Krajolik danima blijedi, nedovršen kao goblen,
i ja sam uvijek zabodena u mračno između
koje ne uspijevam ispuniti sobom

Čujem kako konji kaskaju u konjičkom klubu,
napinju se povodci na vratovima pasa,
a šafrani, od svih opasniji, slobodno siju radost

Daj im pundžu, i bit ću ljubljena
Daj im vazu, i naći ću dom
Daj im fotoaparat, i bit će smisla u tome

Čitala sam: tko osjeti njihov miris, sjeća se,
a ja želim samo da blijedi blijedi i nestane,
da s ovo malo čaja koračam još koji kilometar
u smjeru suprotnom od centra,
gdje kamenje nema milosti