Mehanika peluda | Martina Vidaić

SLIJEPA PUTNICA:

Jedva sam dočekala granicu,
ali sad, kad se vlak zaustavio
i pustio plava odijela carinika, a putnici
povukli noge kao da se sklanjaju od vode,
strah me potapa

Žena nasuprot gladi, gladi,
umiruje zeca u džemperu,
indijac nad golim košuljama
objašnjava vlastitu kožu
Tri reda dalje vidim djevojčicu
koja kosu češlja s nekim očajem,
preglatku kao periku
Jesmo li stvarni?

Čuje se vlasi pucketaju, struja je u zraku

Naše oči upiljene u carinske kape,
oni ih odnose

Sama u mraku, ulazim u nešto drugo
Sad treba skupiti svu hrabrost
i olovkom povući dvije vodoravne crte,
potom
otvoriti oči