Mehanika peluda | Martina Vidaić
UDOVAC:
Crno u košulji upija toplinu,
svi se smrznu u mojoj blizini
Noću se odjeća na stolici svija od boli,
sparina koju isijava ne da mi zaspati
Prazna polovica kreveta napeta je pa se sklopi,
odbijam reći: kao lijes
jer želim biti na boljem mjestu:
zaključavam kovčeg, putujem, putujem,
premda, mrak ne mari gdje sam
Krevet neka je radije hladna preša,
ja kartonska reklama za film
Drugog dana glumit ću nešto drugo,
no sad je život jedna scena: sjedam na kauč,
mlada živa žena ulazi u auto,
brzo stiskam stop, stop, stop,
ne dam da me poništiš
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum
