Mehanika peluda | Martina Vidaić
PACIJENTICA BR. 333:
Moj kruh neće ostati potpun
Moj kruh neće ostati potpun
Prije dva mjeseca kad ispekla sam kruh
kažem vam vidjela sam
mravi su imali muževo lice,
pratili su me pratili, slijedili,
mrvice, mrvice zahtijevali,
premda je veća od mrvica
bila njihova potreba
Uzmicala sam uzmicala,
oni su bili, bili, sve više bili,
ja sam uzmicala
Tako sam se našla
u ovoj sobi bez boje i sjećanja
Netko je zatvorio vrata
Tu čitam, gutam razum s malo vode
Ostavi knjigu pod krevetom preko noći,
kaže stari narodni recept,
i slova će doći na brzim nožicama
da odnesu oči u mrak:
jednom se nadam probuditi
slijepa i slobodna
Sad čitam, gutam razum s malo vode
U bolje dane jasno mi je
da mravi ne mogu biti
gladni kao ja
ali svjedočim vam:
oni neće dati
da moj kruh ostane potpun,
on neće
ostati potpun
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum
