Mehanika peluda | Martina Vidaić

PRODAVAČICA KOJA NE KAŽE HVALA:

Neon me nastoji prikazati lošijom no što jesam:

kaže: glava ti je nalik na ekran
kaže: tijelo ti je vješalica za uniformu
kaže: nokti su ti žuti,

skloni bučnom propadanju, kao kovanice
Svako malo strpam ih u džepove
da ne bih previše platila
svoju nerazumnu ustrajnost da postojim

Oči, prazne i zalijepljene za traku,
klizeći prolaze pored mene,
u njih, kao u biljarsku rupu, za bodove,
padaju, željom iskopane, oči kupaca

Neon govori: odreci se loših namjera tijela,
pusti da onaj odozgo brine za sigurnost,
da u tvoje šake
otrov dolazi u malim pakiranjima:
emulgatori, aditivi, ftalati

Spore smrti, spore smrti jeftino prodajem

Tek iz daljine, ponekad, škrob miriše
kao u zgužvanu zoru, kad sam se vraćala
s plaže s prvim ugrizom na jeziku,
shvaćajući:

ne mogu izgovoriti tu riječ kojom
kontroliram gađenje