Mehanika peluda | Martina Vidaić
POŠTAR GOVORI:
Cijela je ulica u zavoju njenog uha
Uz rub, hladna i ukočena kao električni stup,
čeka milost žarulje
U mom motoru čuje bumbarov let,
najavu proljeća čija je srž u čekanju,
bez znanja o mehanici peluda:
ona ne zna da i ja posjećujem sandučiće
kao bumbar voćku: s namjerom da preživim,
i, što prenesem, prenesem slučajno
Oči joj ne vide a ipak su žive, kao špekule,
njihova težina moli moje lice:
priznaj da si rupa
Blijeda za blijedim kuvertama pruža ruku
kao za izgubljenim dijelovima kože:
ja prekapam po papirnatom srcu torbe,
ali nigdje riječi nigdje riječi
samo brojevi crni i neugodni,
hladan ugljen
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum