Mehanika peluda | Martina Vidaić
ČIZME GOVORE:
Kroz staklo izloga u njenim smo očima
gledale sebe, lažno sjajne kao sve što dolazi
Svinje naše naravi trljale su se toplim kožama,
na njena stopala padao je mraz
Izustila je: želim preživjeti, pa smo je zagrlile,
i žile u nogama opet su pristale na krv
Zajedno smo pošle
u drugi život, dugi život:
deset godina! gdje sve nismo bile!
Jednom nas je mračila mračila,
pogledom prateći susjedu koju je poslije ubila
samo da bi prefarbala njenu fasadu
Na pogrebu smo je držale okomito,
prostirala se zemlja puna jezivih ljubičica
i taj mali cigo s njenog ramena gutao je
gong i drugi metal, da nam svima bude lakše
Mi smo s godinama zaboravile svoju kožu,
ali stopala su ostala topla:
siromaštvo čini maštu jačom od života
Iza stakla sad se peku pljeskavice,
mali cigo šapće:
netko pretjeruje
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum