Mehanika peluda | Martina Vidaić
NOGOMETNA NAVIJAČICA:
Ništa nije ovako zeleno, tvrdi kivi,
prerezana vrata, omotan opasnom bradom,
dok trava hoće ući u sobu kao tepih,
razvući se, dosadna kao stvarnost
Ja jesam nekog spola
i općenito se može reći da postojim,
ali sam već pomalo kao onaj bugarin
koji se prozvao manchester united
U tako velikom imenu ima mjesta za sve,
mi unutra ne trebamo brinuti o disanju
Lijepo je biti lišena riječi,
nemoćna da sastavim
i najmanju želju
Ali znam, ali znam,
kad želudac opet nazovem pravim imenom,
vidjet ću odbačene brade u zdjeli,
na nožu
krv kojom sam mogla prokrvariti
na mjestu gdje bi bila
uvjerljivije crvena
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum
