Mehanika peluda | Martina Vidaić
POGLED NA POLJE
Samoća je nepregledna, umara pogled
Korov koji duboko kori zemlju,
ali izvan toga ne boli,
u daljini stablo badema u otužnoj vjenčanici
Odjeću param i stvaram latice,
mimoze od vune, puzavice od viskoze,
pamučne pelargonije,
s mrakom me
konopci čekaju,
ljulja se na vjetru moje zaboravljeno tijelo
No sjećam se još nekoliko radosnih riječi:
naprimjer grijeh, naprimjer grijeh,
i on se diže iz ponora rječnika,
kao sunce golicav,
i miče mi dosadu s kapaka
i ja gledam kao što novorođenče gleda
kad mu majčina utroba padne s očiju
i vidim: neće biti cvijeća,
široka je i ružna istina zemlje
Ipak
izvjesna je povlastica osloboditi oči
od prizora onduliranih glava,
dobrih hortenzija
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum