Mehanika peluda | Martina Vidaić
RIBAR NA SAMRTI:
U bolnici kopnim,
jer je moj život ostao na otoku:
kuća puna onih kojih nema,
moj limun i komin, moja bol i žar,
moji mrtvi drugovi
Ostala je samo jedna žena, koja mi sad prilazi,
želeći malo skupog posljednjeg daha
Pažljivo drži zamagljeno ogledalo,
kao da će ga kasnije uokviriti
Još se prepoznajem po zjenicama,
malene su i crne i uvijek
pretjerano lete, tako
mogu vidjeti svoj lijepi okrugli život na otoku:
sunce koje čini svetom našu samoću,
na stolu bijesno šume školjke,
njihovo meso svladano u loncu,
moj brod kao pas pod prozorom
Ja sam grlen jer imam grlo,
jezičav jer imam jezik,
jer sam se zato borio,
jer s radošću gledam dolje u ništavilo,
a ovdje
epiteti me odbijaju,
tijela ima tako malo da jedva još žudi
to što je ostalo na otoku
Između mog života i mene je more,
voda ne izlazi iz bubrega
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum