Mehanika peluda | Martina Vidaić

MEDUZA-DJEVOJKA:

Kad sam se jučer kao svaki dan
poslije tuširanja ogrnula zidom

osjetila sam grubost sjevera koji dolazi

Odjenula sam brzo hlače, bluzu i kaput,
uzalud je pamuk lagao koži da joj oprašta,

niz ulicu sjever me gurnuo,
i vidjela sam kako ljudi navlače kapuljače

pod kojima im se lica od sjevera bijele
kao kamenja nama namijenjena

Imam mnogo sputane kose,
sve te osobe u meni žele dotaknuti dno,

a sad, sjever dolazi i izvlači pramenove na sunce
i oni se pune životom i šire mi glavu

Moram izdržati, ne smijem sjesti na pločnik:
nebo će postati naklonjeno
kao vreća puna odrezanih vojničkih dlanova,

satima će potom padati po meni,
tapšati potiljak, ramena i leđa,

ulicu, kuće, aute i gradove,
sve čemu je namijenjen poraz