Mehanika peluda | Martina Vidaić
RADNICA KOJA ODLAZI NA POSAO:
Ovdje vrata hihoću dok oblačim gaćice,
dolje haustor pjeva izađi i bori se
Stupam u hodnik zgrade,
kao zubarica koja ulazi u usta pacijenta,
spremna na neugodno
Zidari već čekaju, sjene im u zidovima
– zidovi me u prolazu pipaju,
ostavljaju bijele mrlje na crnom kaputu:
tako se poništavaju mračne žene
Oni svejednako sjede u sjeni,
oči im svjetlucaju kao da će se svaki čas
rasplamsati
Sve su to kacige krive,
crvene i tvrde kao sunce
koje mrvi mozak jer previše voli
Sve su to kombinezoni krivi – svu slobodu
uložili su u ruke
Ma sve je to zgrada kriva,
gradili su je neki arhaični muškarci,
gle kako se stepenice pokvareno produžuju,
šapću:
nećeš imati dovoljno nogu
U želucu
pečeni ptičji zametak plače
Među zidare ja ću sjesti,
u lica im povratiti
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum