Mehanika peluda | Martina Vidaić
ŽENA KOJA LETI PRVI PUT:
Temperatura tijela bila mi je preniska,
promatrala sam kako se koža mrvi i pada,
pod snijegom su nestajali sagovi
Oštrice mojih knjiga, moji lonci i poklopci,
sve složno da me prešuti
Ipak sam nezaštićenim mišićima
prokrčila put do najbližeg aviona,
sjela, pojela papreni keks, i rekla:
major tom, major tom, jesi li još uvijek gore?
Tada sam
osjetila da se sjećanja opasno ubrzavaju,
i baš kad se činilo da će puknuti o zid,
odlijepila su se, izgubila težinu
U zraku, čekala sam da kola opet dotaknu tlo,
kao što vrana čeka da gume auta
zgnječe koru oraha i otkriju
njen netaknuti goli mozak
Sadržaj
Pogled na poljePet krvavih makova
Žena i žena
Epitaf izoranog polja
Udovac:
Slijepa putnica:
Studentica koja grize nokte:
Beskućnik pred prozorom restorana:
Prodavačica koja ne kaže hvala:
Žena koja leti prvi put:
Sobarica koja je diplomirala na Thomasu Hobbesu:
Čistačica:
Radnica koja odlazi na posao:
Radnica istrošenih koljena:
Činovnik koji je popio magnezij:
Meduza-djevojka:
Vječna tinejdžerica:
Kućanica:
Medicinska sestra u mirovini:
Pacijentica br. 333:
Posjetiteljica dućana rabljene robe:
Zatvorenica br. 333:
Frizerka koja se utopila:
Prosjak koji nalikuje crnom mačku:
Kuhar koji je prešao:
Trener, trenirajući strogoću:
Sretnica koja je primila ključeve stana:
Nogometna navijačica:
Maneken s rakom:
Djevojka koja traži probleme, ili posao:
Gastarbajter na sredini ljestava:
Ribar na samrti:
Beračica maslina:
Kupačica kojoj je ostalo mjesec dana:
Izletnica u bolno mjesto:
Blagajnica u lunaparku:
Gošća u sobi za roštilj:
Maratonka:
Kroatistica na spoju:
Inženjerka duša:
Testamentum ratarice
Oči govore:
Poštar govori:
Glavobolja govori:
Krevet govori:
Čizme govore:
Lopov govori:
Snijeg s paginacijom
Impresum