U polutami predgrađa | Krešimir Bagić

MISAO

 

Ti si pčela s voćnjakom u glavi.
Zujeći zauzimaš prostor,
listaš i cvateš prema unutra.
Dok guraš rilo u tučak svijeta,
o tebi je nemoguće govoriti.
Ti si pčela s voćnjakom u glavi,
san koji se vraća u zavičaj.
Dok slatki med kapa u krilo noći,
sva od radosti, rasteš u plavoj rečenici.
S prvom zvijezdom poletiš prema nebu,
dotakneš oblake i počneš se zamjenjivati s njima.
Ne boj se, neću izgovoriti riječi
koje bi poništile krhka primirja oko nas.
A i kako bih? Niti ih znam
niti bi ih stabla razumjela.
Ti si pčela s voćnjakom u glavi,
stranac kojega poznajem bolje nego sebe.
Ako mi se previše približiš,
lice ću zakriti lišćem;
ako mi bilo što kažeš,
smjesta ću te zaboraviti.