U polutami predgrađa | Krešimir Bagić
USPON
Iznenada planina, visoka,
bijela od snijega,
ispred mene.
Gledam je, a ona kaže: penji se!
I ja se penjem.
Skupljam snijeg.
Pahulje glasa poklanjam bjelini.
U svakom pokretu raste
nijema zavjesa neba.
Kada, napokon, dospijem do vrha,
legnem na nj da se odmorim
i poklonim kruni neba.
No, planina mi ne da mira, kaže:
u tebi sam se zaboravila,
sada si ti planina.
I munjevito se zamota,
pobjegne u zemlju,
u zrnce prašine.
Začuđen, ostanem visjeti u zraku
kao kakva zvijezda u kazalištu lutaka.
Sadržaj
RIJEČI SLATKE KAO SMOKVEStrah
Riječi
Čovjek za radnim stolom
Utorak
Podmukli pjev metala
Sjena u kojoj nestaje korak
Panika prostora
Oblak
Tvrđava
Igra
Osmijeh snijega
Opasne životinje
Šuma
Dobar dan
Svijet
Oči
Razgovor uz kavu
Misao
Policajac
Brod između dana i noći
Na vrhu brijega
SREDIŠTE VATRE
Test
Buđenje
Uspon
Pecanje
Divokoza
Klupko
Skokovi
Na rubu smijeha
Veoma
Modro čudo
Središte vatre
Betonski glas
Oblutak, kamenčić i zrnce pijeska
Dvorište moje majke
Disanje
Smijeh
Četvrti prst
Dvadeset tona šljunka
Propuhivanje
Dosada
Dvije želje
KRASNO CRNO NIŠTA
Tlo pod nogama
Komadić neba
Iščekivanje
Krasno crno ništa
Ravnoteža
Vjetar
Šampanjac nije dovoljan razlog
Trag meteora
Pad
Olovo lovi dno
Modrina
Optimist
Bujice
Strah od dijaloga
Lovci snova
Oglas
Kolporterska
Deberecenka
Vrtuljak ljubavi
Album
TRŽNICA U DUBRAVI
kaj frflaš
U polutami predgrađa
Tržnica u Dubravi
Prije sna
Četiri Matoša
Miško
Knjižničar
Profesore
Velika Mađarska
DER/RIDA
Prijateljsko obraćanje
Tama
Smola
Analfabetizam je in
U rikvercu
Direktor
Kaj si bedak!?
PROMJENA MJESTA
Stih
Dvije želje
Uzalud se opirem, sve me privlači
?
Impresum
