U polutami predgrađa | Krešimir Bagić

TVRĐAVA

 

Krećem se kroz svoju tišinu
kao kroz ruševnu tvrđavu
u koju već godinama
nije stupila ljudska noga.
Prolazeći hodnicima,
pažljivo razmičem paučinu
kako bih izbjegao
iznenađenja i neprijatelje.
Ujutro me zaskače sunce
prodornim crvenim zrakama,
podne me zarobi tamnim oblacima,
večer osvježi kišom.
Tjeskobno je i ružno.
Ipak, i ne pomišljam izaći,
ne žalim za vanjskim svijetom.
Hodam i šutim.
Svaki korak može početi
pustolovinu.