U polutami predgrađa | Krešimir Bagić

OLOVO LOVI DNO

 

na početku olovka me skicirala
igrala se sa mnom
onda sam je uzeo u ruku
rekao joj sada mi
(crtu po crtu riječ po riječ)
pokazuj put

ona nikad ne spava
zaobilazi blatnjave lokvice
prešućuje udarce vjetra
umjesto psovki zapisuje stihove
gdje god se zateknem
grafit curi ona se troši

kada zastanem na zadnjoj stubi
– olovka se popne u dvorac
kada odustanem usred poljupca
– olovka ga pretvori u kristal
kada prešutim i bol i radost
– olovka se divlje zavrti na dlanu

dok olovo lovi dno
nema nikakve sumnje:
ja sam lovina
a ona lovac
piše me otpočetka
crtu po crtu
riječ po riječ

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.