U polutami predgrađa | Krešimir Bagić

VJETAR

 

Ulazeći u moju glavu
kao da ulazi u šumu,
vjetar me upozorava:
Već dvije-tri noći
ne znam kako se sanja.
Oblaci, kiša, ljudi i zemlja
stalno me vraćaju u stvarnost.
Ako u tebi ne pronađem jastuk,
sve ću vas napustiti
pa da vidimo koliko ćete onda
izdržati sa svim svojim mislima.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.