U polutami predgrađa | Krešimir Bagić

VJETAR

 

Ulazeći u moju glavu
kao da ulazi u šumu,
vjetar me upozorava:
Već dvije-tri noći
ne znam kako se sanja.
Oblaci, kiša, ljudi i zemlja
stalno me vraćaju u stvarnost.
Ako u tebi ne pronađem jastuk,
sve ću vas napustiti
pa da vidimo koliko ćete onda
izdržati sa svim svojim mislima.