U polutami predgrađa | Krešimir Bagić

OBLAK

 

Nad događaj o kojemu pričam
uvijek se nadvije neki oblak
i potiče maštu onih koji slušaju.
Bio on malen ili velik, bijel ili siv,
nikad ne znam što može učiniti
slikama i riječima. Nekad ih ubrza,
nekad zamrzne, nekad proguta
i mene i moju priču, a slušatelji
izgleda baš tada najviše uživaju.
Često sam se pitao kako nastaje,
odakle stiže i tko ga šalje.
U tim bi trenucima njegov sivi baršun
obično okružio moje misli i s njima
zaplovio u planinsku oluju, na more,
padao s kišnim kapima i pahuljama
po licima onih koji slušaju.
Taj oblak možeš biti ti,
madež na slušateljevu čelu,
događaj o kojemu sam kanio govoriti.
Ili sve to. Ili ništa od toga.