U polutami predgrađa | Krešimir Bagić
OČI
Volim vidjeti ono što gledam
prije nego prazninu oko sebe
pretvorim u more, brod, mornara
koji pjevuši melankoličnu pjesmu.
Ugledam li vulkan, pobjegnem.
Spazim li stolicu, sjednem.
Tako govore tvoje oči,
krzmajući između riba i školjaka,
soli i pijeska, palube i pristaništa.
Volim vidjeti ono što ne gledam,
jer samo tako mogu otkriti
prazno mjesto u sebi,
na njemu iskopati rupu,
zasaditi stablo i rasti s njim
do visine u kojoj stanuje ptica.
Tako govore moje oči
dok se dižem sa stolice
i krećem prema vulkanu.
Ako me zaspe užarena lava,
ti ćeš je čupati s mene.
Sadržaj
RIJEČI SLATKE KAO SMOKVEStrah
Riječi
Čovjek za radnim stolom
Utorak
Podmukli pjev metala
Sjena u kojoj nestaje korak
Panika prostora
Oblak
Tvrđava
Igra
Osmijeh snijega
Opasne životinje
Šuma
Dobar dan
Svijet
Oči
Razgovor uz kavu
Misao
Policajac
Brod između dana i noći
Na vrhu brijega
SREDIŠTE VATRE
Test
Buđenje
Uspon
Pecanje
Divokoza
Klupko
Skokovi
Na rubu smijeha
Veoma
Modro čudo
Središte vatre
Betonski glas
Oblutak, kamenčić i zrnce pijeska
Dvorište moje majke
Disanje
Smijeh
Četvrti prst
Dvadeset tona šljunka
Propuhivanje
Dosada
Dvije želje
KRASNO CRNO NIŠTA
Tlo pod nogama
Komadić neba
Iščekivanje
Krasno crno ništa
Ravnoteža
Vjetar
Šampanjac nije dovoljan razlog
Trag meteora
Pad
Olovo lovi dno
Modrina
Optimist
Bujice
Strah od dijaloga
Lovci snova
Oglas
Kolporterska
Deberecenka
Vrtuljak ljubavi
Album
TRŽNICA U DUBRAVI
kaj frflaš
U polutami predgrađa
Tržnica u Dubravi
Prije sna
Četiri Matoša
Miško
Knjižničar
Profesore
Velika Mađarska
DER/RIDA
Prijateljsko obraćanje
Tama
Smola
Analfabetizam je in
U rikvercu
Direktor
Kaj si bedak!?
PROMJENA MJESTA
Stih
Dvije želje
Uzalud se opirem, sve me privlači
?
Impresum
