U polutami predgrađa | Krešimir Bagić

RAZGOVOR UZ KAVU

 

Ako se jednom smjestim
u mirisni oblačić pare
koji se lijeno izvija
iznad tvoje šalice za kavu,
možda ću slučajno skrenuti
prema bori na tvome čelu,
za trenutak se nastaniti u njoj
i blago zagrijati zrak
kojim će poslije letjeti
nevidljive ptice
i savršene riječi.

Ako se jednom nečujno uselim
u zvuk tvoga glasa
dok dvoji između daha i uzdaha,
možda će me on odvesti
do skrovitoga mjesta
na kojemu cvjetaju
krik i šutnja,
šuma i strah.

Ako jednom doista postanem
čisto i nezamislivo ništa,
hoćeš li me znati otpuhnuti
dok ti za prvog gutljaja kave
kružim oko nosnica,
hoćeš li pomisliti
da sam riječi koje izgovaraš
već izgovorio?

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.