U polutami predgrađa | Krešimir Bagić

ŠUMA

 

U tvom pogledu raste šuma.
Stablo do stabla, pokoji grm
i visoka trava. U travi krtice,
na stablima zračni stanari.
Točnije ne može biti.
Idu godine, lišće raste i pada,
trava uporno izbija.
Samouvjereno ulazim u tu šumu,
koračam brzo i sigurno,
ali uvijek izgubim ravnotežu.
Iznenadi me lisica ili zalutali zec,
divlja trešnja ili kopriva na stazi.
Kada se to dogodi,
zastanem i poput detektiva
pokušavam otkriti
odakle vreba opasnost.
I vreba li zaista?
Tada, ponekad, sklopiš oči,
a u tami nam se stope misli
plave od umora i spokoja.