Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

BLACK FRIDAY

U Zagreb sam stigao poluraspadnutim autobusom beogradske Laste usred noći s četvrtka na petak. Taman na Black Friday! Računao sam kako ću za male pare pokupovati hrpu gadgeta te ih u narednim danima prodavati za 15% više od cijene na sniženju, ali stigao sam prekasno, tek na vrijeme da se narugam rulji koja je već posvuda u redo­vima čekala na otvaranje kompjuterskih dućana. Izgledali su pospano, zombiji, ali nekako opijeni radošću. Tko zna, možda će jedan dan tako čekati i na moju knjigu.

Tako poražen, sjetio sam se Gornjeg grada. Znam da je onuda šetao i siromah Matoš, pa sam odlučio otići po malo kasnonoćne inspiracije.

Pred Saborom me dočekao neobičan prizor. Nai­me, ugledah razapet šator, a gornjogradske plinske svjetiljke jasno su odavale siluetu unutra. Približivši se, shvatio sam kako to ovdje kampira sam gradonačelnik Milan Bandić.

— Gradonačelniče dragi! — obratio sam mu se ponizno, računajući kako vrijedi s njime biti u korektnim odnosima, tako da mi jednog dana dadne stan kao režimskom intelektualcu.

— Što to radite, pa četiri ujutro je, a vi kampirate na Markovom trgu?! — upitao sam radoznalo.

— Građanine — odvratio mi je pospano. — Vi ne znate da je Black Friday?

— Znadem ja to moj mili, vrijedni gradonačelniče. No što se, zaboga, ovih dana prodaje na sniženju u Saboru?

—  Pa, zastupnici! Što vi mislite, da Bandić ne zna iskoristiti popuste?

— Ma znadem ja da ste vi racionalan čovjek! Šte­dite na kupovini zastupnika pa razliku ulažete u građane Zagreba. Može li poštenije, gradonačelniče moj dobri? — stavio sam se potpuno na njegovu liniju, razmišljajući neprestano o onom stanu ko­jim bi me mogao u budućnosti počastiti.

— I? Što smjerate dalje, koga se ovaj put kupuje? Inače, ja sam Fiumanski, pisac… ne posjedujem nekretninu!

— Što se nudi, mladiću, vidjet ćemo ujutro kada otvore izloge Sabora, a ja ću biti prvi na redu — govorio je sada već potpuno euforični i razbuđeni gradonačelnik. Na moju dosjetku o nekretnini se, nažalost, nije niti osvrnuo.

Lijepo sam ga pozdravio i otišao svojoj kući gdje sam započeo piti teška alkoholna pića. U deliriju sam već pet dana. Nisam bio na poslu, nisam čitao portale, nitko ne zna gdje sam.

Što se, uopće, dogodilo od tog petka? Je li Bandić što utržio? Je li mi već pripisao kakav gradski stan kao mladom intelektualcu?

Moram se hitno otrijezniti, doći k sebi i provjeriti ove informacije…