Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

TRI MILIJUNA ZA KEKSE

Sreo opet onu špiju Kopala, ovoga puta u Bogovićevoj ulici. Imponira mi taj njegov raskalašeni, ali sveznalački gard. Djeluje mi kao pijani mistik. Odmah sam mu se objesio za vrat, onako kako Fiumanski to već radi.

— Labude! Želim osnovati jedan novi, feel good portal, koji će napokon ovom napaćenom narodu donositi lijepe i šarene vijesti. Slušao sam tvoje predavanje o tome na N1 televiziji, bilo mi je baš zanimljivo… daj pare za projekt! — uskliknuo sam, zaustavivši ga nasred puta, na što me ovaj odmjerio onim svojim doktorskim pogledom.

— Livio, istina je da sva istraživanja na koja sam naišao pokazuju kako ljudi više vole čitati pozi­tivne vijesti, a u nas se vječito piše o nekakvim aferama. Međutim, to ja sve govorim načelno. Sva­šta se danas tumači na ove ili one načine, a o tome koliko to utječe na svakodnevni život i građane, mogao bih, načelno govoreći, razgovarati satima. Razni ljudi napisali su razne knjige, Livio, a ja sam ih u većini pročitao, pa ti nakon svega mogu stopo­stotno potvrditi — sve je stvar percepcije! A znaš i sam koliko ste ti i kolege zaslužni za taj dio priče — tumačio mi je mesijanski, a ja sam se pravio da ga pažljivo slušam. Razmišljao sam o lovi koju bih mu mogao uzeti.

— Da ti kažem, Livio, ja uvijek pazim što ću reći, jer istraživanja pokazuju kako su mediji skloni preokrenuti svaku treću čovjekovu rečenicu. Pazi, to su ozbiljna istraživanja, čitao sam ih na Hrčku. Vidi, ja stvarno poštujem medije, ali vi ne znate lijepo pisati, jednostavno niste talentirani za to. A pogledaj malo oko sebe, upij tu silinu divnih stva­ri! Nije li život prelijep, Livio? Zašto nitko ne piše o tome? Zašto stalno neke afere?

— Roberte, zato što ih pale crnjaci! Daj novac i ja ću ti organizirati jedan feel good portal, kojeg ćeš čitati ujutro uz kavu, prije negoli se baciš na proučavanje mnogo ozbiljnije špijunske literatu­re. Okupit ću redakciju i pisat ćemo ekskluzivno lijepe članke, koje ćemo kititi i raznim stilskim figurama, tako da promoviramo bogatstvo hrvat­skog jezika. Donosit ćemo istinu i zalagati se za hrvatsku stranu priče! Treba neutralizirati sve te gadosti kojima nas blate domaći i strani mediji, poduprti raznim šatro-progresivnim masonskim strukturama — ispalio sam entuzijastično, čitavo vrijeme razmišljajući o dijelu HDZ-ovog kolača ko­jega bih mogao pojesti i tako se osigurati za život.

Već vidim kako bi se stvari mogle razvijati:

Gabrijela Žalac će otvoriti natječaj za nekakav kvazi-portal koji prati europske teme, a ja istodobno firmu. Novoosnovani izdavač Fiumanski d.o.o na­pravit će pravo iznenađenje — dakako, zbog mojih političkih veza i poznanstva — i dobiti natječaj ispred renomiranih medijskih kuća. Uzet ću tako 13-14 milijuna kuna za godišnje održavanje stra­nice, a zatim ću privatnim avionom pobjeći na Maldive i tamo zatražiti azil. Ležat ću po cijele dane na pijesku, ispijati koktele i piskarati po­malo za taj portal, kako mi se i kada bude htjelo. Gabrijeli ću, pak, ostaviti tri milijuna za kekse u jednom košu za smeće u Vinkovcima.

Kako će biti lako!

I dalje stojim s Kopalom kod Kožarićevog sunca. On ga smrknutim, zadubljenim licem promatra sasvim fokusirano; mislim da razmišlja o Svemi­ru, planetima i njihovom načelnom utjecaju na rejting stranke i ankete. Pustit ću ga još malo da analizira, a zatim ću ga natjerati da okrene Žalac na telefon, pa da prozborimo riječ ili dvije o ovoj prijevari s portalom.

Jedva čekam skloniti se na Maldive.