Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

PRILIKA ZA NAPREDOVANJEM

Tamo u redakciji Nacionalnog portala su me izva­rali na sto načina! Porazgovarao sam ono jutro s urednikom tih stranica, kojega sam u tančine obavijestio o svojim stilističkim i konceptualnim aspiracijama, detaljno mu razloživši kako sam izabrao upravo njih kao medij na kojemu ću rea­lizirati svoj puni novinarski potencijal.

Snimat ću video priloge kratkog metra koji će uskoro biti nagrađivani i shvaćani kao punokrv­na filmska umjetnost, a ponedjeljkom ili utorkom ću donositi insajderske reportaže s razuzdanih kućnih zabava umjetničke i poduzetničke zlatne mladeži, i to u fino razrađenom bourgeois-boheme stilu: kao nekakav zagrebački Frederic Beigbeder. Sve u svemu, objašnjavao sam mu poletno, bit ću pun vrućih roba, a ljudi će zadovoljno klikati, uz spoznaju kako se na webu napokon pojavio netko originalniji od analitičara koji smaraju političkim kolumnama, ili pak nadničara koji za 20 kn/h po čitave dane prepisuju strane portale i unose Hini­ne vijesti.

Taj je urednik bio dovoljno civiliziran da me sasluša, iako mi je odmah bilo jasno kako ne ra­zumijeva s lakoćom ono što mu govorim. Potom mi je ponudio, kako je rekao, “početnu poziciju” u redakciji. Na toj ću poziciji — lupetao je tehno-menadžerskim rječnikom — “imati priliku raditi u poticajnoj atmosferi”, a ako se pokažem stvarno dobar — sada me već granatirao neoliberalnim floskulama — “doći će i prilika za napredovanjem”. Posao koji sam trebao obavljati na toj početnoj po­ziciji? Prepisivanje stranih tech i lifestyle vijesti, s naglaskom na nove telefone i telekomunikacijsku industriju općenito!

Pojasnio sam tom redikulu kako je Livio Fiumanski pisac i dokumentarist, a ne nekakav robot koji će mu za tri hiljade kuna mjesečno ubacivati kor­porativni treš na taj sramotni portal. Izvrijeđavši nesretnika, zauvijek sam zalupio vratima te redak­cije.