Fiumanski, opet lažeš | Vid Barić

CRTA RAZGRANIČENJA

Našao sam se usred diplomatskog skandala. Nevje­rojatno, znam, ali nevolje se lijepe za mene poput kakve srednjovjekovne pošasti prije izuma peni­cilina.

Izazvao sam incident u Piranskom zaljevu. Bježeći od Božinovića i agenata HDZ-a, bio sam kratko završio u Istri, i to kod jednog starog znanca — po­licajca, da stvar bude bolja — za kojega sam znao kako će mi biti od pomoći. Budući da se dugo ni­smo vidjeli, predložio mi je da se napušimo kao zvijeri i odemo na lignje. Tvrdio je kako nema šanse da bi nas Božinovićeva ruka na otvorenom moru mogla doseći.

Bilo nam je baš fino. Ribarili smo s propisno obi­lježenog policijskog glisera satima, a kurenat nas je lijepo nosio prema pošti i nije trebalo uopće veslati, što me je posebno veselilo. Divio sam se fascinan­tnoj snazi prirode dok smo panulavali te lignje, dječački usput fijučući. Moj prijatelj policajac je motao džoint za džointom i priznajem, jedvice sam pratio taj tempo.

Sjećam se, u jednom trenutku me bio upozorio kako se približavamo granici. Teško mi je bilo poj­miti tu granicu na moru, budući da nema onih kućica i murjaka koji šeću uokolo. Rekao sam mu neka se umiri i nastavio panulavati: nigdje žive duše oko nas! I on se, napokon, bio opustio; šalili smo se po pitanju te morske granice i vadili osobne karte iz novčanika, nudeći ih usput ribama poletušama na pregled.

Ah, kakva krasna ribolovna večer!

Upravo sam, međutim, pročitao na Indexu kako je onaj slovenski ministar Miro Cerar zbog svega odlučio uputiti “prosvjednu notu” Republici Hr­vatskoj. Kao, on smatra da je naš napušeni ribolov bio “provokacija visokog intenziteta”. Smračilo mi se od tog diletantskog diplomatskog rječnika! Spominjao je i nešto oko sredinske crte razgraničenja, međunarodnog prava te schengenske granice, ali nisam s punom pozornošću mogao pročitati to su­hoparno birokratsko pismo.

Nazvao sam radije tog Cerara i pojasnio mu da bi, ako mu se već piše, mogao napisati kakav roman, umjesto da gubi vrijeme na prosvjedne note zbog mojega napušenog ribolova. Rekao mi je da nije znao kako je riječ o tome te da se mnogo ne ljuti, no da smo ipak mogli pozvati i njega u akciju. To bi bilo kolegijalno, objašnjavao mi je. Upitao me i je li bilo ribe, no prešutio sam fantastičan ulov, znajući da će zatražiti pola jer smo, kao, lovili u slovenskim vodama.

Slovenskim vodama?! Koji glupi koncept za po­slušnike! Fiumanski je slobodnomisleći građanin — zamislite me kao tu nesretnu lignju — i ne vje­ruje u međunarodno pravo, crte razgraničenja, Schengen i ostale izmišljotine.

Nisam, međutim, dobio priliku dodatno elabori­rati drugačiji sustav vrijednosti tom Miri Ceraru. Sprašio me s telefona, rekavši kako hitno mora go­voriti s Marijom Pejčinović Burić iz našeg MVP-a. Pretpostavljam kako upravo komentiraju taj moj sporni ribolov.

Ljudi moji, samo da rata ne bude.